ROCKanje

14 Jun, 2008

Recenzija: Letu Štuke - Proteini i ugljikohidrati

Novi albumi — Autor rockanje @ 13:13

 

Dino Šaran je već nakon debi albuma postao narodni heroj. Doduše, gomilalo se dvadesetak godina iskustva i iskušenja prije no će realizirati svoje prvo djelo, tako da je titulu debitantski teško podvesti pod njihov slučaj jerbo debitanti uglavnom nemaju neko relevantno diskografsko iskustvo. Kamo sreće da je više takvih debitanata. Svjetlo na kraju premračnog tunela koji je skupio povorku sazdanu od ortodoksnih rockera s prostora ex Juge. Onih koji se kunu u jednostavnu akordiku Loua Reeda i Đonija Štulića, ali sami nikako nisu dovoljno maštoviti bar približiti se obrascima sipanja rima koje nešto znače, uz meko ucrtane gitarističke potpourije. Jest da mu je Stojedinica utirala medijske pute, ali ne bez razloga jer svaki je pushing imao opravdanje u pjesmama. Tako su narodne mase birale hoće li se držati za ruke kroz "Mjesto za dvoje", klimati u znak odobravanja sporotečnoj suradnji s Rundekom "Sunce", ne zamjerati sličnosti sa spomenutim Louom kroz "Minimalizam", dobrano promašivati slavljem cupkajuće "Pero Papacoder". I redom.

 Drugi album na kojem bi pokleknuli puno lakši igrači Letu Štuke manirima vrlo smirenih igrača rješavaju u svoju korist. Nije im problem vijoriti istu onu narodno rockersku zastavu benda koji ima jednako odobravanje i odjek u masama, kao i među kritičarima i slušateljima istančanijeg sluha. Zahvaljujući prvenstveno sjajnom uklapanju u zadane gabarite klasičnog rock and roll benda, ali zadržavajući osobenost leksika izražavanja i balkanskog podneblja koji predstavljaju zanimljivim melting potom obrađenih tema.

      Letu Štuke su već na debi albumu bili zrelim bendom, tako da nema govora o nekim naknadnim pametima, ali ima o nastavcima svakako. U tom smislu svaka pjesma ima neki rep i presliku na prethodnom djelu. "Paranoja" je taj narodnjački Bijelo Dugme rif početak, "Glava u oblacima" i "Sami" se bore za ulogu "Mjesta za dvoje" ovog albuma, "F.G.R." je hopa cupa "Pero Papacoder", "Poljubi je dok spava" oprobavanje na hip hop terminu uz angažiranje Remi kao borca za njenu stranu točnosti, a "Muzika" inkorporira jazzy hvatanja u rock komad, "Bella donna" nostalgijom pljuska, naslovna računa na hit status, "Psycho" improvizira na jasnoj Byrneovskoj bazi, "Teslom" je rekao sve Đoniju, dok je kraj ostavio izrazito dorečenim u klasičnim komadima prepunim sjetnih nostalgičarskih elemenata "Mali" i "Nekad kad poželim".
      I opet nije remek djelo, Šaran zna kako se ne banaliziraju rime te pojačava dojam stihova, ali je isto tako siguran zalog za ubrzano posvojenje benda kao miljenika ovih teritorija.

 

Anđelo Jurkas (VIP)


Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me