Raspali su se Dirty Pretty Things, bend Carla Barata, vođe puno jačeg bivšeg benda Libertines
Barat kaže da će se članovi baviti drugim muzičkim projektima, ali da to neće uključivati Libertines.
Tri godine nakon drugog (i poslednjeg) albuma prvog ultrapopularnog UK benda u 21. veku, ove godine izašla je kompilaciju sa presekom oba the Libertines albuma, dve B strane singlica koje smo odavno imali priliku da čujemo ("Mayday" i "Delaney") i - nijedna nova pesma
Sa Libertinesima je načisto gotovo! Nikad nije bilo izvesnije da se Carlos Barat i Peter Doherty još-ko-zna-koliko-dugo neće pomiriti, bar ne u smislu obnavljanja tog benda. Špekulisanju NME-ja i nadanju fanova da se pomirenje upravo dešava svaki put kada bi oni slučajno zajedno popili pivo - došao je kraj.
Ipak, najveći deo cele privlačnosti činio je specifičan odnos dvojice frontmena koji je od apsolutne privrženosti i razumevanja za svega par godine, najpre zahvaljujući Dohertyjevoj narkofiliji i pljačkanju stana Carla Barata, prešao gotovo u mržnju i nepodnošljivost. Uostalom drugi album The Libertines (2004) se uglavnom vrlo ogoljeno bavi upravo dokumentovanjem kraha tog prijateljstva.
Kada danas slušamo njihove nove bendove ili Babyshambles, tačno nam je jasno šta je ko od njih dvojice u autorskom smislu doprinosio bendu: Doherty poetiku i nonšalantnu raštimovanost, Barat preciznost i oštrinu.
I sada - kao da su decenije prošle od raspada The Libertinesa, kome su u ravnopravnoj meri doprineli koliko članovi benda toliko i razulareni mediji do tačke kad sama muzika više nije bila preterano važna stvar. Pete Doherty je krenuo putem na kome se milionska armija bolesnih voajera kladi kad će da postane spomenik krajputaš, njegov novi bend Babyshambles je pretprošle jeseni izdao solidan album "Down In Albion", ove godine još jedan, ali šta to vredi kad muzika ni približno nije interesantna koliko more skandala koji se ređaju kao na traci, a kojim Pete glavni: a) heroj, b) pozer, c) dvorska budala (zaokružiti po nahođenju ili izabrati neku drugu vlastiti opciju).
Carl Barat, gitarista i kofrontmen grupe Dirty Pretty Things, mudrije je postupio. Očišćen, donekle umiven i počešljan, krenuo je od početka. Osim muzike koja je, ipak, prepoznatljiva. Prljavo Lepe Stvari možda kasne u trci ko-će-prvi-izdati-album-nakon-raspada-slavne grupe, i mada ostrvska štampa pokušava da iscenira novi dvoboj Lenon-Mccartney, pokušajmo da zaboravimo prošlost, poređenja, lične ne/simpatije i poslušajmo samu muziku.
The Libertines - What Became Of The Likely Lads (uncensored)
Poklonici rock muzike koji o njenoj poluvekovnoj istoriji znaju bar ono elementarno, nemalo su se iznenadili kada su u prošlog petka prikazanoj prvoj epizodi serije “Sedam razdoblja rocka” čuli kako je rock rođen 1965. u Londonu, pesmom „My Generation“ grupe The Who
Elvis se verovatno okrenuo u grobu, a Chuck Berry pao sa stolca. Nova teorija, pokušaj krivotvorenja istorije ili nešto treće? Čini se ipak da je reč tek o pokušaju da se puno puta ispričana priča osveži nekim drugačijim naglascima.
Nastao u zajedničkoj produkciji britanskog BBC-a i američkog VH-1, „Sedam razdoblja rocka“ povodom premijernog prikazivanja poprilično je kritikovan upravo zbog te prve epizode i potpunog ignorisanja pionirskog razdoblja rocka, započetog, i ptice na grani to znaju, u prvoj polovini 1950-ih uz Elvisa Presleya, Billa Haleya, Ikea Turnera, Chucka Berryja... Višedecenijsku predistoriju da ne spominjemo.
Epizode serije prikazivane u Britaniji i u SAD-u donekle su različite, a najveća je razlika baš u prvoj. Prikazana kao „Moj naraštaj: Rođenje rocka“ američka je inačica s naglaskom na grupu The Who, dok su isti događaji u britanskoj verziji prikazani kroz prizmu lika i dela ovde potpuno zaobiđenog Jimija Hendrixa. U njoj je, pak, trenutkom rođenja rocka proglašen dolazak Hendrixa u Britaniju 1966.g. Dakle, ista serija, dva različita kontroverzna tumačenja!
No, ne želimo li da budemo nepotrebno oštri, priznaćemo kako je serija napravljena odlično - atraktivno montirana, bogata arhivskim materijalom i relevantnim sagovornicima. Takođe, pretpostavimo da ova priča o rocku nije zamišljena kao konačna reč, nego kao jedan od priloga stvaranju i utvrđivanju slike, a „nova teorija o rođenju rocka“ nije sasvim besmislena.
Naime, teoretičari su se očito poigrali pokušajem razgraničenja između „rock’n’rolla“ koji bi pripadao ranijem razdoblju i onoga „rocka“ što se otrgao direktnom uticaju bluesa, countryja i popa. „My Generation“ The Whoa imao je taj duh, ali je bio „novi izraz“. Ne računamo li zanemarivanje soula, countryja, disca, rapa i drugih ogranaka s kojima se rock druželjubivo i presudno prožimao, „novotarije“ u ostatku serije neće biti toliko radikalne.
Istorija heavy metala biće predstavljena kroz priču o Black Sabbathu, Beatlesi će biti smešteni u kontekst stadionskog rocka (kao njegovi pioniri), a s „istorijske“ distance biće sagledan i britanski indie rock.
Pesma koju su Ališa Kiz i Džek Vajt uradili za "Quantum of solace" može se preslušati na Internetu
Prvi duet u istoriji agenta 007 zove se "Another way to die", a Vajt, član grupe White Stripes, napisao je i producirao pesmu. Novi film o Džejmsu Bondu, sa Danijelom Krejgom u glavnoj ulozi, pojaviće se u bioskopima u novembru. Ališa Kiz, koja će uskoro nastupiti u Beogradskoj Areni, bila je toliko oduševljena Vajtovom kreativnošću, da je izjavila da bi volela da sarađuje sa njim na novom albumu. "Another way to die" možete preslušati OVDE.
David Gilmour, solo gitarista i pevač Pink Floyda, s kojim je u njegovom solističkom razdoblju svirao Rick Wright, objavio je na svojoj web stranici Davidgilmour.com da će organizovati tribute koncert za pokojnog prijatelja i klavijaturistu koji je umro u ponedeljak
- Niko ne može zameniti Richarda, napisao je Gilmour. - On je bio moj muzički partner i moj prijatelj. A bez "Us And Them" i "The Great Gig In The Sky", koje je on napisao, kako bi mogao i nastati "The Dark Side Of The Moon"?"
Nakon raspada Punk Floyda, nastale su dve "solističke struje" – Watersova i Gilmourova.
Rick Wright se pridružio Gilmouru i zajedno su koncertirali i snimali nove materijale.
Richard Wright, jedan od osnivača kultne britanske psihodelic rock grupe Pink Floyd, njihov klavijaturist i koautor pesama, umro je u 65. godini, nakon kratke borbe s rakom.
Englesku psihodelic rock grupu Pink Floyd osnovali su 1965. godine Syd Barrett, Nick Mason, Roger Waters i Richard Wright.
Napisao je kao autor neke od songova za albume "Meddle", "Dark Side of the Moon", "Wish You Were Here" i poslednji studijski album Pink Floyda, "The Division Bell". Koautorstvo sa Gilmourom i Watersom u "Shine On You Crazy Diamond" jedan je od vrhunaca njegovog autorskog rada.
Sukobi s Watersom bili su razlog da Wright nakon albuma "The Wall" napusti bend i ne snimi s njim album "Final Cut" iz 1983. godine, a kada je Waters otišao iz grupe, Richard se vratio i ostao u postavi do kraja.
Wright je objavio i dva solo albuma, "Wet Dream" (1978.) i "Broken China" (1996.).
Nakon razlaza Pink Floyda, nastavio je sarađivati sa Davidom Gilmorom, s kojim je nastupao na koncertima i svirao na njegovom zadnjem studijskom albumu iz 2006.
U knjizi „Džon Lenon: Život” koju piše Filip Norman pojavljuju se skandalozni detalji, a jedan od njih jeste i Lenonova ispovest o seksualnim pretenzijama prema majci...
Džon Lenon je maštao o seksu sa svojom majkom, sudeći po snimku njegovog audio-dnevnika koji je ovih dana procureo u javnost. Lenon je šokantno priznanje snimio samo godinu dana pre svoje smrti, a ova vest uzdrmala je njegovu udovicu Joko Ono i još jednog „bitlsa” Pola Makartnija s kojim je navodno imao ljubavnu aferu. U knjizi „Džon Lenon: Život” koju piše Filip Norman pojavljuju se skandalozni detalji, a jedan od njih jeste i Lenonova ispovest o seksualnim pretenzijama prema njegovoj majci Džuliji. Knjiga je razbesnela Joko Ono i Makartnija. - Stalno sam razmišljao o vremenu kada sam držao svoju ruku na njenoj s..i. Imao sam oko 14 godina. Tog dana nisam otišao u školu. Ležali smo u krevetu i razmišljao sam da li treba da uradim još nešto - čuje se na Lenonovom audio-snimku koji je snimljen u septembru 1979. godine. On priča i o tome da je pretpostavljao da bi mu majka dozvolila da s njom vodi ljubav, i priznaje da žali što to nije uradio. Traku je tabloidu „San” predao prijatelj pisca spomenute knjige. Ova biografija će sigurno izazvati veliki gnev obožavalaca Džona Lenona, jer autor tvrdi i da je čuveni Bitls imao homoseksualni odnos s Polom Makartnijem. Makartni je šokiran ovim navodima, jer je i sam asistirao Normanu u pisanju pojedinih poglavlja. Takođe, Norman je intervjuisao i Joko Ono. On je svestan da to nije ono što ljudi žele da čuju, ali tvrdi da je to jedina istina. - Džon je bio kompleksna ličnost, čak i dok je bio dete. Ovaj audio-snimak je 100 odsto autentičan - rekao je jedan od prijatelja. Norman na knjizi radi već tri godine i rešen je da ljudima prestavi pravu sliku njihovog idola, čak i ako oni ne žele da je saznaju.
Legendarna grupa Grejtful Ded možda će se ponovo okupiti u oktobru, kako bi pomogla kampanji demokratskog kandidata na američkim predsedničkim izborima Baraka Obame
Grejtful Ded bi koncert mogao da zakaže za 13. oktobar, piše na sajtu britanskog magazina "Nju mjuzikal ekspres". Nastupiće četiri člana originalne postavke - Bob Vir, Miki Hart, Fil Leš i Bil Krojcman, ali se još pouzdano ne zna ko će zameniti frontmena Džerija Garsiju koji je umro 1995. od srčanog udara. Oktobarski nastup bi mogao da bude test za eventualno trajnije okupljanje i turneju iduće godine, dodaje NME.
Ramonesi nisu bili prvi, ali su napravili najviše za svetsku medijsku popularizaciju i uvođenje “bratstva i prezimenjaštva” kao znaka prepoznavanja bendovskog zajedništva.Četiri decenije nakon gašenja “one, two, three, four” eha iz tada vitalnog i postojećeg newyorškog kluba CBGB`s, slični se povici čuju kod O’Henry`s bara u škotskoj prestolonaslednici Glasgowu
John, Barry i Mince Fratelli raznovrsna su, jednostavna, direktna trojka, kojoj od prvih početaka nije bilo strano troakordno da opale energijom raspoloženih i nedestruktivnih punk grupa te je kombinovati radiofoničnim melodijama, tipičnim za najpopičnije izvođače, sve zbijeno otresitim i vrlo pitkim ritmovima koji ne daju varijante nego - razigrati. Veselje svud. Šarmiranje na prvi pogled. Halo efekt u njihovom slučaju nije pogrešan pritisnete li na - favorit band. Trebalo je samo devet koncerata dok ih “porodični” menadžer Tony Fratelli nije lansirao pred potpis diskografskog ugovora za cenjenu nezavisnu diskografsku kuću Fallout Records s koje će ih strelovito pobrati major label Interscope Records. Zarazili su ljude, odatle se talasi popularnosti šire. Ne bez razloga.
Promo uloga prvog EP-a zamenjena je guranjem od New Musical Expressa, koji su ih tipično za njihovu taktiku šibanja novih imena, proglašavali najboljim svežim aktom još pre nego što je tamošnji slušateljski puk imao prilike da posvedoči na jubilarnom, desetom, koncertu.
A onda je usledio niz singlova punih opuštene, relaksirajuće svirke. Od njihovog nabijanja ne boli glava, već dobijete muskulfiber jer skakanje ne prestaje ulovite li se u vrtlog debitantskog albuma “Costello Music”.
Komercijalnost debi albuma brojala se u izglednom napadu na miloun primeraka, a potvrda od slušalaštva BBC 1 u obliku proglašavanja Best British Breakthrough Actih na lanjskom Brit Awards. A opsežne promotivne turneje po svetu otvorila je puteve ka drugom, nedavno objavljenom albumu “Here We Stand”.
Prvim singlom “Mistress Mabel” nastavili su da skupljaju publiku, dok se naznake za potrebom gostovanja takve grupe oslikavaju po YouTube, Last Fm i My Space generaciji - kojima su jedni od glavnih favorita.
Džon Lenon Džon Lenon ima dva sina. Džulijan ima 40 godina i uspešan je muzičar i kompozitor. Imao je četiri singla koja su dospela na američku Top 10 listu, a radio je i na filmovima. Pozajmio je glas glavnom crtanom junaku u animiranom filmu „Dejvid Koperfild” iz 1993. Njegov polubrat Šon ima 35 godina, takođe je muzičar i producent. - Volim muziku jer je to jedina nevidljiva umetnost, rekao je u jednom intervjuu.
Džordž Harison Džordž Harison ima samo jednog sina Danija (30), koji je kompozitor i gitarista. Kada je Harison umro, Dani je završio njegov poslednji album i svirao je na memorijalnom koncertu koji je organizovao Erik Klepton. - Želim da pravim muziku bez cele fame "moj tata". To je nezgodno. Ne možete da pobegnete od toga da se bavite muzikom jer ste rasli okruženi muzikom, a kada postanete muzičar ne možete da izbegnete da vas porede s tatom, rekao je Dani.
Ringo Star Ringo Star ima troje dece. Zak Starki (43) je poznati bubnjar, svirao je u bendu The Who i Oasis. Džejson (41) je manje uspešan bubnjar i menadžer. Iako je tokom karijere pokušavao da se skloni medija, bio je hapšen nekoliko puta zbog posedovanja droge, a jednom i zbog krađe kola. Ringova ćerka Li Parkin Starki (38) je šminker, a boluje od raka mozga od kog se leči već nekoliko godina. Unuka Ringa Stara (Zakova ćerka) zove se Tatja (22) i karijeru je počela kao striptizeta, da bi nedavno prešla u muzičke vode. Svira bas gitaru u bendu Belakiss i nastupa po londonskim klubovima. Umetničko ime joj je Veronika Amant.
Pol Makartni Pol Makartni ima troje dece sa prvom suprugom Lindom. Meri En je fotograf, Stela Makartni je priznati modni kreator. Džejms Luis ima 31 godinu, bavi se muzikom, ali je sve donedavno želeo da ostane anoniman muzičar. Svira bubnjeve i gitaru, a pisao je i nekoliko pesama za oca. Pol Makartni je takođe usvojio Lindinu ćerku Heter. U braku s drugom ženom Heder Mils dobio je ćerkicu Beatris koja ima pet godina.
Uredništvo legendarnog muzičkog magazina "Rolling Stone" u ponedeljak je objavilo odluku o generalnoj promeni dizajna, odnosno smanjivanju formata
"Rolling Stone" već više od trideset godina gradi svoj imidž na neuobičajenom većem formatu od ostalih magazina, čime je do sada postizao i bolju prođu kod oglašivača.
Časopis koji je oblikovao sliku o američkoj pop kulturi, još od vremena kada je hipi pokret na izolovanoj sceni San Francisca dobijao globalni zamah, tako će 17. oktobra ove godine biti jednakog formata A 4 kao i ostala štampa.
- Za nas se to čini kao prirodan korak, izjavio je glavni urednik Will Dana i dodao: - Uvek je zanimljivo stvari malo "promućkati" i videti u kojem smeru će se sve razvijati.
Prvi broj "Rolling Stonea" je izašao 7. novembra 1967.
Po službenim statistikama Wenner Medie, časopis se prodaje u tiražu od oko milion i po primeraka po broju, ali sudeći po prvom šestomesečnom izveštaju iz ove godine, prodaja je u blagom padu u odnosu na isti period 2007, pa se na odluku za promenom može gledati i iz te perspektive.
Uredništvo očekuje da će promena formata "Rolling Stonea" koji uskoro neće stršati među konkurentskim medijima na kioscima doprineti većoj prodaji.
"Rolling Stone" je 1967. pokrenuo Jann Wenner, dok je početni kapital u iznosu od 7.500 dolara pozajmio od svoje i od porodice svoje buduće supruge.
Radi se o magazinu koji je prvi ušao u tzv. Gonzo, odnosno novinarstvo subjektivnog pristupa koje je proslavio pokojni Hunter S. Thompson koji je dugi niz godina pisao reportaže za "Rolling Stone".
Nakon što je početkom ove sedmice primljena na odeljenje hitne pomoći londonske bolnice zbog, kako se verovalo, napada izazvanih koktelom lekova koji joj pomažu da se odvikne od droga, nakon čega se ispostavilo da se zapravo radi o kokainu kojeg je pevačica sama sebi prepisala kao lek i terapiju od heroina
Amyn otac Mitch uveren je kako joj je neko u piće ubacio ecstasy pre nego što je u ponedeljak uveče kolabrirala i prebačena u bolnicu. Taksista Mitch, koji je napustio svoj posao kako bi bio uz problematičnu kćer, odlučan je u nameri da nađe krivca za ovaj incident.
- Mitch je besan, uveren je da je Amy neko u piće ubacio ecstasy i zakleo se da će osobu odgovornu za to naći po svaku cenu. Čekamo na nalaz toksikološke obrade koja će pokazati šta je izazvalo napade, a ako se njegove sumnje pokažu opravdanima, Mitch želi da se krivac kazni. Nimalo ga ne veseli ni to što je stan njegove kćerke postao stanica i glavno okupljalište za kojekakve sumnjive osobe, pa tome želi da stane na kraj - rekao je njegov neimenovani prijatelj.
Pevačica je iz bolnice otpuštena dan posle incidenta, nakon čega je stavljena pod 24-satni nadzor. A samo nekoliko minuta pre nego što je otpuštena iz bolnice, lekari su se borili za život mlade pevačice. Nekoliko puta su je i proglasili mrtvom, no lekari napominju kako je to drugi puta u samo nekoliko dana da su Amy i službeno proglasili mrtvom, nakon čega se ona "čudesno" oporavila.
- Kada je Amy primljena u bolnicu, njena je krv cela bila ispunjena kokainom, nije bilo ni belih ni crvenih krvnih zrnca, pa je logično da smo je proglasili mrtvom. Nakon toga se oporavila, ali pre nego što smo utvrdili razloge njenog naglog oporavka, kolabrirala je i opet smo je proglasili mrtvom. Otkrili smo da joj je probavni sistem takođe bio ispunjen samo kokainom i ne postoji nikakvo medicinsko objašnjenje koje bi utvrdilo zašto je ona opet i još uvek živa. Možemo samo nagađati da je njeno telo mutiralo na način da koristi čist kokain kako bi preneo kiseonik do krvi. Njoj je kokain postao sastavni deo probavnog sistema - rekao je lekar Alistair Murphy.