ROCKanje

         Brett Anderson

Naravno, album će - ali ipak nešto kasnije - biti objavljen i u klasičnom formatu.

"Wilderness" obuhvata minimalnu postavu, a Andersonu (gitara i piano) pridružiće se čelistkinja Amy Langley, te Emmanuelle Seigner kao gostujući vokal u "A Different Place".

                                                   Bend Grinderman, koji čine Nick Cave i trojica Bed Seedsa - Warren Ellis, Martyn P. Casey i Jim Sclavunos - počeće da snima drugi album nakon što Cave i Seedsi

       Cave je za XFM najavio da će album biti drugačiji kako u odnosu na debi Grinderman iz 2007, tako i u odnosu na ovogodišnje izdanje Caveovog matičnog benda, Dig!!! Lazarus DIg!!!.

       "Postoji mnogo posla oko projekta Grinderman koji želimo da uradimo na ozbiljniji način nego što je to do sada bio slučaj", rekao je Cave.

           Izlazak drugog albuma sastava Grinderman očekuje se u prvoj polovini 2009. godine. 

                                                                                                Popboks

Htjeli mi to priznati ili ne, ali naši istočni susjedi nas šiju na svim poljima kada je o pop i rock glazbi riječ. Dvije prošlogodišnje kompilacije, «Jutro će promeniti sve» i «Šta treba maloj deci», predstavile su velik broj mladih bendova od kojih se puno očekuje u budućnosti, klupska scena je dosta aktivna, otvoren je novi studio, Digimedia, u kome će takvi bendovi moći snimati, a tu je i odličan glazbeni portal popboks (www.popboks.com) koji bez zadrške prati mladu scenu.

 
        Ono što je još važnije je velik broj bendova koji dolaze izvan Beograda kao centra svih događanja. Pa ipak, i sama prijestolnica ima velik broj zanimljivih imena koja sam gledao u proteklih godinu ili dvije. Zapravo, s obzirom da sam često preko, evo, stavit ću ono malo dostojanstva što imam između nogu na panj ispred dželata i reći da Beograd nikada u svojoj karijeri nije bio ovako vibrantan. Čak ni u ono zlatno vrijeme novog vala s početka 80-ih. Jednostavno, nešto je divlje u zraku tamo («jaka želja za slobodom tijela»).

 (Dalje)

Najbolji su oni koji ne ispune očekivanja dok se mijenjaju suprotno od onoga prema čemu su ih kultivirali brojni štovatelji njivova zvuka. Drugim riječima, napreduju. Guraju se, koračaju, ostaju dosljedni, ali ipak drugačiji, pomaknuti prema onome što sami od sebe žele, a ne ono "što bi trebali servirati". Bristolski pioniri mračnog trip hopa Beth Gibbons, Geoff Barrow i Adrian Utley nakon desetgodišnje diskografske pauze namjerno nisu ponavljali genijalnost "Dummyja" niti istoimenog sljednika nazivu grupe.

        Portishead se nisu držali osovine zvuka zadržavajući stretegiju cijelim albumom, već se mijenjaju, ulaze u ritmičke, melodijske i aranžmanske prebačaje dosada zadanih normi uz zadržavanje svih dobro znanih kvaliteta. Beth Gibonns pjeva nezaboravno, dok momci rade atmosferu na kojoj bi im u pojedinim trenucima mogli i Radiohead držati ručnike za brisanje tenzija.
         Nakon atipičnog intra Portishead kroz "Silence", "Hunter", "The Rip", "Nylon Smile" podsjećaju zašto su ih slow motion freakovi proglasili kraljevima, da bi se izobličili prostranstvima zvuka u "Small" ili "We Carry On", a slušatelja detaljno zakucali ritmičkom bombom "Machine Gun" čiji su rafali neočekivani highlight albuma.
         Najavili su daleko brži nastavak s četvrtim dijelom jedne nezaboravne karijere. Ako se kvalitativno nastavi na predstavljeno, bit će i četvrta sreća, a ne samo treća najveća.

Anđelo Jurkas

Jedno od najvećih (komercijalno, karijerno, kreativno) imena američke pop rock glazbe tek je s novim albumom zasjeo na prvo, najprvije mjesto prodaje albuma u Uncle Samu. Podatak značajan faktografski samo utoliko što mu eponimnu diskografsku povijest stavlja u paralelu prilično intimističkim djelom, daleko manje masovno komunikativnim od mnoštva dosadašnjih uradaka. No, krug je zatvoren.

            Kako je taj isti Cash za spomenutu kolekciju maestralno obradio i Diamondovu "Solitary Man", tako je posuđivanje minimalističkog koncepta samo svojevrsno vraćanje usluge koje je rezultiralo željenim efektom. Ako je Cash bio "crnjak", onda je Diamond u jesenjoj životnoj fazi posve dobro uklopljen u smeđu kao pozadinsku boju i sjajno se nosi sa svim čarima i nedostacima koje šezdeset i sedma godina nosi. Intiman je, savršeno razgovijetan, utonuo u sporotečinu pjesama kojima se nikuda ne žuri jer dobra je oklada da ostaju ovdje i puno nakon prolaska autora. Kad god stigao kući, Diamond će izbjeći mrak.

Anđelo Jurkas

Isobel Campbell je široj javnosti poznata kao bivša članica jednog od najboljih njanjavih bendova današnjice Belle and Sebastian. U bendu The Gentle Waves, a docnije i na solističkim albumima Campbell se okrenula nešto rafiniranijem, ali i manje prijemčivom pop-folk izrazu.   Mark Lanegan, bivši vođa grunge pionira The Screaming Trees, poslednjih nekoliko godina je bio veoma aktivan. Osim solo albuma, snimao je i sa Queens of the Stone Age, a saradnja sa electro duom The Soulsavers pokazala je kako ubedljivo zvuči i u muzičkoj sredini obojenoj folkom i bluesom, baš onakvoj kakva je zabeležena na prvom zajedničkom albumu sa Isobel Campbell The Ballad of the Broken Seas (2006). 

 (Dalje)

Dino Šaran je već nakon debi albuma postao narodni heroj. Doduše, gomilalo se dvadesetak godina iskustva i iskušenja prije no će realizirati svoje prvo djelo, tako da je titulu debitantski teško podvesti pod njihov slučaj jerbo debitanti uglavnom nemaju neko relevantno diskografsko iskustvo. Kamo sreće da je više takvih debitanata. Svjetlo na kraju premračnog tunela koji je skupio povorku sazdanu od ortodoksnih rockera s prostora ex Juge. Onih koji se kunu u jednostavnu akordiku Loua Reeda i Đonija Štulića, ali sami nikako nisu dovoljno maštoviti bar približiti se obrascima sipanja rima koje nešto znače, uz meko ucrtane gitarističke potpourije. Jest da mu je Stojedinica utirala medijske pute, ali ne bez razloga jer svaki je pushing imao opravdanje u pjesmama. Tako su narodne mase birale hoće li se držati za ruke kroz "Mjesto za dvoje", klimati u znak odobravanja sporotečnoj suradnji s Rundekom "Sunce", ne zamjerati sličnosti sa spomenutim Louom kroz "Minimalizam", dobrano promašivati slavljem cupkajuće "Pero Papacoder". I redom.

      Letu Štuke su već na debi albumu bili zrelim bendom, tako da nema govora o nekim naknadnim pametima, ali ima o nastavcima svakako. U tom smislu svaka pjesma ima neki rep i presliku na prethodnom djelu. "Paranoja" je taj narodnjački Bijelo Dugme rif početak, "Glava u oblacima" i "Sami" se bore za ulogu "Mjesta za dvoje" ovog albuma, "F.G.R." je hopa cupa "Pero Papacoder", "Poljubi je dok spava" oprobavanje na hip hop terminu uz angažiranje Remi kao borca za njenu stranu točnosti, a "Muzika" inkorporira jazzy hvatanja u rock komad, "Bella donna" nostalgijom pljuska, naslovna računa na hit status, "Psycho" improvizira na jasnoj Byrneovskoj bazi, "Teslom" je rekao sve Đoniju, dok je kraj ostavio izrazito dorečenim u klasičnim komadima prepunim sjetnih nostalgičarskih elemenata "Mali" i "Nekad kad poželim".
      I opet nije remek djelo, Šaran zna kako se ne banaliziraju rime te pojačava dojam stihova, ali je isto tako siguran zalog za ubrzano posvojenje benda kao miljenika ovih teritorija.

Anđelo Jurkas (VIP)

     Opa, punk album s 20 pjesama koji traje 70 i kusur minuta. Kao Metallicini albumi. Odmah se vidi da ovo nije vaš ordinarni punk bend.

     Onda pogledate ovitak i sa stražnje strane vidite četiri čike poprilično poodmaklih od tinejdžerskih godina, uključujući pjevača i gitaristu Sajlu sa svojim već uobičajenim polušeširom i tamnim cvikama. Ovo je ekipa uz koju se čak i ja osjećam mlad, onda znate koliko je sati...Ne, ovo definitivno nije vaš ordinarni punk bend.

   Zapravo, novosadski punk rock kvartet Dva minuta mržnje bio je popularan u underground krugovima tijekom prve polovice 80-ih godina prošlog stoljeća. Bend je nastao 1984. godine raspadom dva novosadska punk benda – Rafala i Van kontrole. Originalnu postavu činili su pjevač Rafala Škrba i gitarist Sajla te bubnjar i basist benda Van kontrole Stevica i Sira i mnogi ih smatraju prvim Oi! bendom u bivšoj SFRJ. Iako je postojao relativno kratko i imao svega osam ili devet pjesama, 2MM je imao ogroman utjecaj na čitavu jednu generaciju glazbenika, poput Generacije bez budućnosti, Ritma nereda i drugih, manje poznatih.

 (Dalje)

Novi studijski album Ramba Amdeusa zove se "Hipišizik metafizik", a najavljuje ga singlom i video spotom za stvar "Don Kihot i Sančo Pansa" čiju realizaciju potpisuju Darko Vlaović i Vuk Vujišić. Rambo najavljuje skorašnji singl, videospot i album: "Album "Hipishizik Metafizik" predat u štampu. Siguran sam da će uskoro biti u mojim rukama. Do tada, nadam se da ćete videti spot. Radi se o komadu "Don Kihot i Sančo Pansa", pesma samo površinski govori o ekologiji, zapravo je kritika egocentričnosti koja je i glavni uzrok tako slabog napretka ljudske civilizacije. Naravno, siguran sam da je preterano suvoparna moja prethodna izjava. Možda bi i cenjenom auditorijumu bilo zanimljivo da kažem kako mi se čini da ovaj "pesničko muzičko scenski" posao koji radim nije u stvari nikakva profesija, nego zapravo prinudna radnja nastala kao posledica mog neobičnog karaktera, koji me uporno tera da odgovorim sebi na neka pitanja čije odgovore drugi ljudi već nekako podrazumevaju. Osećam se, dok u 45.-oj mlatim gitarom da sam zapravo samo potvrdio ono što su i Stari Grci znali. Da je naš karakter zapravo naša sudbina". Uskoro sledi opsežna promotivna turneja po zemljama regiona.